Ilustracija virusa COVID-19, snimljenog elektronskim mikroskopom. © Shutterstock/Midnight Movement
Divlje životinje doprinose sigurnosti hrane i sredstvima za život mnogih lokalnih zajednica u Svijetu. Međutim, važno je jesti meso u smjeru koji je siguran za ljudsko zdravlje, kao i održiv za životinjske populacije. COVID-19, kao i Ebolu, su uzrokuju virusi koji su sa životinja prešli na ljude. COVI-19 je vjerojatno nastao na šišmišima te može zaraziti ostale divlje sisavce prije nego što zarazi čovjeka. I virusi i bakterije su s ostalih vrsta prešli na čovjeka tijekom naše evolucije. Tijekom evolucije to može dati i određene koristi. Stoga su dijelovi naših stanica izvorno neovisne bakterije. Međutim, postupak prilagodbe može biti spor i opasan.
Opasnost smrti od COVID-19 je je viši kod ljudi u dobi većoj od 60 do 70 godina. Pokušavajući spasiti živote te su osobe opteretile zdravstvene službe u gospodarski razvijenim zemljama te počele opterećivati zdravstvene službe u zemljama s rastućim gospodarstvom. To će dovesti do posljedica u zaštiti. Jedna će učinak biti širenje štete na sredstvima za život, gdje će narodi nastojati ublažiti troškove povišenim korištenjem resursa, koje nije uvijek održivo. Međutim, to može imati i korisne učinke glede klimatskih promjena jer je dio ljudi naučio raditi od kuće, što je dovelo da manje potrošnje fosilnih goriva, zbog manjeg prometa.
Trajna rješenja
Dobro je promatrati primate, ali ne i jesti ih.© Shutterstock/Julian Popov
Postoje koraci razini uzimanja - za budućnost i trenutno. Kako bi izbjegli štete radnje po okoliš i nas same, potrebno je oprezno razmišljati. Na primjer, neki ljudi govore kako je COVID-19 razlog zbog čega ljudi ne bi smjeli jesti životinje ili čak povezan ishranom animalnom hranom. Međutim, tisućljećima su se ljudi prilagođavali virusima i bakterijama divljih i domaćih životinja. Naša tijela sadrže puno mikroorganizama, koji su za nas uglavnom korisni. Osim toga, mi smo povezani sa životinjama što god mi činili, od ličinki u tlu za kojima pužu djeca do ptica i sisavaca koji posjećuju naše domove. Bez obzira na to, sva hrana iz prirode treba biti zdrava, a njom se treba gospodariti održivo.
S obzirom na to, trebamo biti osobito oprezni s onim vrstama koje su nam blizu. Čini se kako epidemije ne kreću od hladnokrvnih životinja, poput riba i gmazova. Opasnosti su daleko više od bolesti koje prenose primati i šišmiši. Čini se razumnim ne jesti primate te minimizirati kontakt sa šišmišima i njihovim izlučevinama. Nerazumno je, i nehumano, uvoditi divlje životinje u prodavaonice hrane. Međutim, da li bismo trebali zabraniti povezivanje s ostalim vrstama na koje smo se već prilagodili ili bismo trebali osmisliti načine izbjegavanja zaraze. Ne. To bi također bilo nerazumno, osobito ako regulirano i održivo korištenje ohrabri ljude da žive s vrstama i štite njihov ekosustav. Štoviše, doba je kada štete u gospodarstvima povećavaju pritisak na razvoj koji može štetiti okolišu. Naša priroda treba svu podršku i može krenuti od ljudi koji cijene proizvode zdravih ekosustava.
Trenutna rješenja
COVID-19 ne voli sapun! © Shutterstock/Red Confidential
Trenutno, najvažnija stvar je ne širiti zarazu na druge ljude. Spoznaje o biologiji COVI-19 govore nam da ako se virus ne može širiti među ljudima u vlažnoj površini ili u kapima vode tada on iščezne na lokalnoj razini. Stoga bi svatko od nas trebao:
Održavati razmak između ljudi, kako bi smanjio kontakt s virusom koji se nalazi u kapljicama koje se mogu udahnuti.
ne putovati naokolo ili se zadržavati u skupinama, što obostrano povećava opasnost.
u zatvorenom prostoru gdje boravi puno ljudi treba nositi masku.
prati ruke i dezinficirati površine kako bi se spriječio prijenos virusa na oči, nos ili usta.