Zaštita, obnova i unaprijeđenje prirodnih dobara

Štiti prirodu

Julie će ovo revidirati.

Zaštita i upravljanje prirodnim područjima i pojavama vrlo je važna kada je pritisak na prirodu velik. Utočišta su temeljna područja za one vrste koje brzo nestaju iz ekosustava. Stoga jedinke populacija vrsta iz utočišta predstavljaju inicijalnu populaciju pri njihovoj obnovi u područjima u kojima su nestale. Bogatstvo vrsta u preostalim izvornim područjima nekih tropskih zemalja je već visoko i za njihovo očuvanje nije potrebna obnova populacije. S druge strane, osim takvih očuvanih izvornih staništa, ključ očuvanja vrsta je kontinuitet zaštite, pogotovo u područjima gdje se takva izvorna staništa dodiruju sa zonama i koridorima prirodnog staništa koje ljudi koriste, formirajući određeni mozaik. Ako se zaštićena područja nalaze na izoliranim otocima usred mora koje se intenzivno koristi dolazi do mogućnosti postoje rizici od izlijevanja onečišćivača ili gubitka izvora pitke vode tako da se može pojaviti problem ne mogućnosti očuvanja ugrožene vrste. Osnivanje zaštićenih područja omogućuje široj zajednici uključivanje u zaštitu kako njeni članovi ne bi morali putovati i plaćati ulazak u takva prirodno bogata područja. U Namibiji, Južnoj Africi i Zimbabveu se na većoj površini i s više divljih životinja gospodari izvan nacionalnih parkova i to, prakticirajući lov i foto safari. Takva zaštićena područja su izrazito pogodna za vrste koje lokalnoj zajednici mogu nanijeti određenu štetu ali donose koristi kroz lov ili druge načine korištenja. Što se plati to i ostaje.

Zaštita i očuvanje prirode

Obnova obalnih šuma mangrova, foto © Marco Quesada

Bez obzira što je, na globalnoj razini, ostvarena zaštita na oko 15% površine, ekosustavi koji ljudi iskorištavaju i dalje se devastiraju, a određene vrste lokalno nestaju ubog intenzivne potrebe stanovništva za hranom i različitim sirovinama. Problemi koje može uzrokovati ljudska infrastruktura kao što su ceste, brane, dalekovodi i vjetroelektrane mogu se uvelike spriječiti ako se primijeni potrebno znanje. Ako je problem gubitak staništa, čak i male promijene u načinu gospodarenja, koje puno puta i pomažu u poljoprivrednoj proizvodnji, šumarstvu i vrtlarstvu mogu imati veliki učinak na unaprjeđenje prirodnih bogatstava. Postavljanje kućica za gniježđenje, "nasipa za kornjaše", zaštitnih uvratina i diverzifikacija staništa su sve dobri praktični primjeri. Za takvo "mirenje s prirodom" i postepenu integraciju gospodarenja zemljištem (uključujući i gradove) i infrastrukturom, potrebno je puno više truda.

U slučaju pojave nedostatka hrane, koji je vezan za prirodne resurse, te više ne postoji njezina održiva razina iskorištavanja, a to se posebno može odnositi na meso u rastućim gradovima, ključno je donijeti zaštitne mjere u dogovoru s lokalnom zajednicom koja se bazira na modernoj znanosti i tradiciji. Široko prihvaćena zaštita zajednice mogu odgoditi ona društva koja ne žele prenijeti odgovornost za upravljanje ekosustavom na najnižu pogodnu razinu ("pristup ekosustavu") i kroz uvjerenje kako je za razvoj bolje da je u suprotnosti upravljanju i obnovi potrebnoj zbog ljudskog utjecaja. Iako se obnova naširoko spominje u službenim strategijama, njena primjena je rijetko. vlade i ostala tijela trebaju bolje surađivati na obnovi i s lokalnim zajednicama i sa zajednicama ostalih skupina koje pokazuju zanimanje za zemlju i divlje vrste. Interesne zajednice mogu imati posebne uloge, poput sokolara koji su inovirali dalekovode sigurne za ptice te promatrača ptica koji pomno biraju položaje potencijalnih vjetroelektrana.

Urbani ekosustavi

Raznolikost biljaka potiče i raznolikost životinja © Jamesteohart/Shutterstock

Zaštita i obnova prirodnih bogatstava mora se primjenjivati ne samo na ruralnim nego i na urbanim područjima i to iz razloga što svi ovise o prirodi zbog hrane, pitke vode, čistog zraka i stabilne klime. Vrtovi, parkovi, „zelena pluća“ i „smaragdne ogrlice“ koje zaustavljaju širenja urbanizacije mogu donijeti velike koristi zbog toga što je upravljanje prirodnim resursima ključno za ljude i ostala živa bića u bilo kojem području. Zbog toga se mnogi ljudi danas odlučuju za povratak i život na selu, ali zbog toga moraju razumjeti prirodu kako bi se uklopili u ruralnu zajednicu.