Briga oko prirodnih dobara

Tradicionalno znanje Inuita koje se koristilo pri istraživanju misterije bolesti i nestanka Franklinove ekspedicije © WikiCommons

Pod upravljanjem se podrazumijeva način na koji ljudska zajednica rješava probleme. Ono ne predstavlja samo upravljanje odozgo prema dolje. Osim u diktaturama, vođenje zahtjeva suglasnost naroda, koji bi trebao biti informiran o znanjima temeljenim na znanosti i/ili iskustvu. „Tradicionalna znanja“ se razvijaju kroz dulje razdoblje promatranja prirode nakon čega se kao takva preoblikuju u uobičajenu praksu postupanja ljudi na određenom području s empatijom za lokalnim motivacijama. Holistička znanja je teško replicirati i zbog toga su idealan izvor znanja. „Moderna znanost“ se pak bazira na usporedbi dobivenih znanja na širem području te na osnovu njih radi eksperimente koji daju rezultate u puno kraćem vremenu, što je bitno s obzirom na brze promijene u društvu. Prilagodljivo upravljanje može pomoći u tome što daje informacije za donošenje odluka po modelu učenja na primjerima koji funkcioniraju ili ne funkcioniraju po strukturiranom planu.

Morske ptice su postale ugrožene zbog zagađenja, klimatskih promjena, prevelikog izlovljavanja ribe i zbog toga što se pri ribolovu budu i one slučajno ulovljene © Marina Rosales Benites de Franco

IUCN ima globalno prihvaćen postupak definiranja statusa određenih vrsta koji se bazira na veličini populacije i postotku pada brojnosti. Ako ne postoje jasni podaci o padu populacije koji se baziraju na kvalitetnim podacima vrsta se definira kao ‘Least Concern’ ili „Najmanja razina zabrinutosti“. U slučaju ako se zreli dio populacije određene vrste rapidno prepolovi, uspoređujući to s duljinom života vrste (za ptice je uobičajeno razdoblje 20 godina ) vrsta se smatra ‘Endangered’ ili „Ugrožena“. Ako se može pronaći način da se zaustavi pad populacije, može se dogoditi da se populacije ponovno udvostruče i rastu još brže. S gledišta vlasti, za sada postoje dvije metode: kazne i nagrade.

Zaštita i kazne

Rano istraživanje DNA tehnikama je zahtijevalo uzorke krvi, a sada su potrebni sitni uzorci © Anatrack Ltd

IUCN također ima kategorizirana zaštićena područja, od područja na kojima su dozvoljene ljudske aktivnosti do onih na kojima je pristup ograničen. Zaštita vrsta također varira u razini zaštite, od vrsta koje su pod zaštitom (lovostajom) tijekom sezone parenja do onih za koje se popisuje trajna zaštita bez ikakvih izuzetak. „Aktivisti zaštite prirode“ čak predlažu da se zabrani i držanje određenih vrsta. Zakoni koji propisuju zaštitu se uspješno provode ako imaju generalnu podršku među građanima dok se svako kršenje lako detektira, na primjer DNA forenzikom. Zaštita određenih vrsta je manje učinkovita ako vrste koje se štite čine štetu lokalnoj zajednici, a posebno ako se kršenja lako prikrivaju. Drakonske reakcije i kazne za kršenje takvih zakona, koje nemaju učinak zastrašivanja prekršitelja jer je pronalazak počinitelja neučinkovit i slab, može napraviti jaz prema lokalnoj zajednici i zakonom u provedbi.

Nagrade i zaštita

Certificiranje divljih biljnih vrsta od the FairWild initiative © Traditional Medicinals Inc

Na područjima gdje određene vrste životinja čine štete postoje mogućnosti gospodarenja koje donose podršku lokalnoj zajednici na obostranu korist. Upravljanje i obnova ekosustava zahtjeva napor lokalne zajednice kroz duže razbolje. Zakoni ne mogu natjerati ljude u zajednici da se brinu oko očuvanja ekosustava a restrikcije u upravljanju mogu dodatno odvratiti ljude od brige. Zbog toga, ako vrste u divljini imaju određenu vrijednost i mogu se održivo koristiti kako bi se „spojile potrebe sadašnjih generacija i težnje budućih generacija“ lokalna zajednice će ih dobro zaštiti, tako dugo dok se ograđivanje i uzgoj ne daju veće prihode. U zaštiti jako ugroženih vrsta model nagrađivanja je bolji od modela prinude i prisile. Korištenje mesa i prodaja prava lova može jamčiti sigurne prihode, ali koristi može donijeti i promatranje divljih životinja, koje nama značajniji utjecaj na ekosustav. Drugi oblici nagrada za zaštitu mogu se provesti kroz subvencije države ili primjere najbolje prakse koju provode ljudi iz lokalne zajednice na svojoj zemlji. Također je dobro koristiti prirodna dobra koja posjeduju certifikate da se koriste održivo. Upravo to pokazuje i posljednji međunarodni dogovor o očuvanju okoliša, Konvencija o biološkoj raznolikosti koja pet puta više koristi termin održivo korištenje nego što koristi termin zaštite.

Prilagodljivo upravljanje

Kvalitetno upravljanje se mora prilagoditi promjenama koje su uvjetovane različitim okolnostima i činjenicama. Na primjer, kod nekih se vrsta, čija je brojnost bila stabilna, tijekom održivog korištenja brojnost može smanjiti te će im trebati zaštita. No, zaštita će trajati do onog trenutka dok im se populacija ponovno ne obnovi, nakon čega se mogu ponovno održivo koristiti. Na taj način održivo korištenje može motivirati zajednicu da zaštiti vrste kojima je pala brojnost. S druge strane, ljudi se ne moraju vratiti ponovnom održivom korištenju vrste ako je vrsta koja se štitila postala zaštitnim znakom određenog područja, bez obzira da li se koristila u svrhu turizma ili se na njoj počelo zarađivati kroz njen uzgoj u kontroliranim uvjetima. Može se pojaviti i potreba za određenim tipom zaštite i detaljnim praćenjem pri čemu će lokalnoj zajednici biti potrebna pomoć. Više-manje, zajednice koje drže do okoliša u kojem žive i održivo ga koriste imati će više svijesti da ga i zaštite, za razliku od onih zajednica kojima je zaštita njihovog okoliša nametnuta s drugih razina. Zbog toga je najbolje upravljanje ono koje stvara zakone koji promoviraju zaštitu kroz najbolje prakse održivog korištenja te omogućuju ljudima u lokalnoj zajednici da od toga imaju koristi. Vijeće Europe je usvojilo poglavlja koje podržavaju takva počela zaštite; Konvencija o zaštiti migratornih vrsta radi na usvajanju takvih poglavlja.