Pomognite prirodnim bogatstvima da se prilagode promijenama

Model "pristupa ekosustavu"

Lovci su obnovili stotine vlažnih staništa u Sjevernoj Americi uz pomoć © Ducks Unlimited

Model „pristupa ekosustavu“ prihvaća da su promijene u ekosustavu, kao i promjene vrsta u ekosustavu, neizbježne zbog pojava koji se događaju u prirodi. Na primjer, plitka jezera se pune sedimentima koji se talože s planina. Ljudi pak mijenjaju ekosustave promišljeno. Primjerice, od šumskih kompleksa do poljoprivrednih površina, ali i nesvjesno kada intenzivno obrađeno poljoprivredno zemljište erodira u pustinjski krajolik. Određeni ljudski utjecaji nehotično ubrzavaju prirodne promijene kao što su klimatske promijene. Utjecaj ljudi na ekosustav ponekad se može reducirati relativno lako na način da se pomaže u gospodarenju ekosustavom od strane ljudi koji koriste dobra tog istog ekosustava. Tako ribolovci rade prolaze za ribe u slučaju da su vodene površine pregrađene branama, a lovci na patke pomažu u obnovi močvarnih staništa. Šteta koja se učini prirodi može se reducirati na način ako se koristi znanje koje će pomoći lokalnoj zajednici da stekne vještine uz koje su potrebna i određena sredstva kako bi se stvorila poluga upravljanja u kojoj će sudjelovati interesne skupine vezane uz taj problem.

Prilagodba divljih vrsta promjenama

Lastavice se gnijezde sve sjevernije © Gallinago_media/Shutterstock

Brzina promjena ekosustava najbolje se vidi na primjeru određenih vrsta koje žive u tom ekosustavu. Tako izvan tropskog područja cvjetanje cvijeća i dolazak kukaca počinje svake godine ranije zbog rasta temperature. U tropima promijene koje se događaju sa slapovima utječu na vegetaciju. Oba ova trenda se mogu vidjeti u vremenu i mjestu na koje dolaze migratorne vrste od kojih se neke pri gniježđenju pomiču sve sjevernije. Neke manje pokretljive vrste se ponekad odlično prilagode, no često se ne mogu brzo raširiti na druga područja pogotovo ako su ograničene obalom ili izolirana gorjem. Svaki se organizam u ekosustavu hrani drugim ili je predstavlja hranu drugom organizmu. Zbog toga nestanak jedne vrste utječe na druge u ekosustavu. Svatko treba biti svjestan vidljivih promjena koje se događaju na planetu, kao i što te promjene mogu značiti za njihove obitelji. Postoji li u vašoj lokalnoj školi ili na radnom mjestu centar koji bilježi takve promijene?

Ljudska prilagodba

Krave koje su se prilagodile Kolumbijskim šumama © April DeBord/Shutterstock

Čak i ljudi koji žive u gradovima ovise o ekosustavu iz kojeg dobivaju hranu, vodu i zrak. Stoga se promijene u ekosustavu odnose na sve. Poljoprivrednici trebaju donekle predvidljive vremenske prilike kako bi mogli planirati sjetvu i žetvu. Malo više fleksibilnosti postoji u stočarstvu u smislu rasta trave, vlažnih livada ili suhih brdskih ekspozicija, s mogućnošću spremanja krmiva za ono vrijeme kada neće biti dostupna u prirodi. Usprkos tome dugotrajna suša je problem za usjeve i stoku ali i za zaštitu šuma od požara. Na sreću, šume mogu dugo zadržati vlagu i „zaključati“ ugljik dok ljudi, koji će manje koristiti meso s farmi, mogu pomoći u smanjenju emisije ugljika. Stoga konzumacija mesa može biti najodrživiji način korištenja tla i staništa i to posebno onoga koje nije pogodno za poljoprivredu. Korištenje mesa divljači na takvim terenima može biti puno ekonomičnije od uzgoja stoke. Najbolji primjer tome su neka područja u Africi gdje se korištenjem mesa divljači smanjuju troškovi koji bi se pojavili zbog bolesti stoke. Sličan potencijal ima vraćanje izvornim staništima u drugim područjima. Zbog toga što je priroda u takvim krajevima bogatija, okoliš postaje prilagodljiviji na klimatske promijene. Izrazito je važno da se u takvim područjima zaštite tradicionalna znanja koja su često puta izgubljena jer je zemlja prilagođena korištenju moderne poljoprivredne mehanizacije.